Najutjecajniji sastav jugoslavenske rock scene kreće na zlatnu “Doživjeti stotu” turneju. Osnovano 1974. godine u Sarajevu, Bijelo Dugme kreće s turnejom na mjestu svog početka.

Bebek, Bregović, Redžić, Pravdić i Ivandić  započeli su novu eru muzike ovih prostora, a tokom godina Vukašinović, Jankelić, Vojičić, Islamović i Ristovski zaokružili su opus ove izuzetne grupe.Ekskluzivne Bijelo Dugme tour majice s prepoznatljivim dizajnom limitirane su i dostupne tokom koncertne turneje 2024/25.

Bijelo dugme je jedna od najpoznatijih rock grupa bivše Jugoslavije, osnovana u Sarajevu 1974. godine. Iako mladi, članovi grupe su bili već iskusni glazbenici. Sastav aktivno djeluje 1974. – 1989. i u tom vremenskom razdoblju objavljuju petnaestak albuma, uz nekoliko kompilacija i mnogobrojne singlove. Početkom 2005. godine je najavljeno ponovno okupljanje Bijelog dugmeta i u lipnju oni održavaju svega tri povratnička koncerta, u Sarajevu, Zagrebu^[1] i Beogradu^[2] pred ukupno više od dvjesto tisuća gledatelja.

Goran Bregović, skladatelj i gitarist rođen je 22. ožujka 1950. godine u Sarajevu. U djetinjstvu nije pokazivao osobito zanimanje za svirku, pa je izbačen iz niže muzičke škole. Stvari su se promijenile kad mu majka kupuje prvu gitaru – počinje naporno vježbati i već u osnovnoj školi osniva prvi sastav.

Željko Bebek, rođen 16. prosinca 1945. godine u Sarajevu, pjevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom je koncertu Bebek zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe.

U ljeto 1969. godine Kodeksi odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasičan ljetni repertoar za turiste. Usput od Talijana Renata Pacifika dobivaju ponudu da sviraju u njegovu klubu u Napulju. Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora Bregović prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažiran je Zoran Redžić koji je u to vrijeme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu. Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović ih inficira Led Zeppelinima i Black Sabbathom, pa dva tjedna po njegovom dolasku, dobivaju otkaz na svim mjestima gdje su svirali. U Napulju jedva preživljavaju, a nakon žestoke svađe s ostatkom grupe Bebek se vraća u Sarajevo. Ostala trojica nastavljaju nastupati kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih dolaze Goranova majka i Zoranov brat Fadil i vraćaju ih kući.

Bregović upisuje Filozofski fakultet, a u jesen 1971. godine gitarist Ismet Arnautalić ga poziva da formiraju grupu Jutro u kojoj su se našli i Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Bregović prvi put ogleda kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, ipak poziva starog pjevača. Snimili su pjesmu “Patim, evo deset dana” koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro, dok je A-stranu je zauzela danas zaboravljena “Ostajem tebi”. Pjesmu “Patim evo deset dana” Bregović je kasnije uvrstio na prvi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u vojsku, ali su ostali čekali njegov povratak.

Za vrijeme Bebekova boravka na odsustvu snimili su još četiri pjesme: “Kad bi bio bijelo dugme”, “U subotu mala”, “Na vrh brda vrba mrda” i “Hop-cup” od kojih su se prve dvije, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odnio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se natezali tijekom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić, koji je prije toga svirao u sastavu Rok, te klavijaturista Vlado Pravdić koji je stigao iz Indexa. Za novo ime su se odlučili relativno lako. Budući da je u Ljubljani već djelovao sastav pod imenom Jutro, a publika ih je znala po pjesmi “Kad bi bio bijelo dugme”, grupa je 1. siječnja 1974. godine službeno nazvana

Bijelo dugme