Otvaranje izložbe PRESJEK akademskog slikara MILOVANA ČIKIĆA

U Malom izložbenom salonu Banskog dvora 10. septembra (utorak) 2024. godine u 19.00 časova biće otvorena izložba PRESJEK akademskog slikara MILOVANA ČIKIĆA.

PRESJEK ( ANALIZA I SINTEZA TRAGOVA )

Vrijeme se nepovratno osipa i stope koje ostaju za nama svjedočanstva su i memorijali fizičkog i duhovnog zrenja u našem kratkom kosmičkom bljesku. Umjetnička senzibilna arhitektonika bića podložna je vječitom preispitivanju opravdanosti i kvaliteta artističkih tragova koji ostaju kao zalog budućnosti i neizbrisivo svjedočanstvo ljudskog postojanja.
Pisac ovih redova je imao privilegiju da 2016-te godine uđe u svijet mističnih pejzaža akademskog slikara i pedagoga Milovana Čikića. Govoreći o „unutrašnjoj strani prirodnih oblika“ ostala je zapisana misao: „Priroda kao polazište, kao dio njegove sudbine, i bez svjedoka ispisana stranica – jer tako mora biti“. I evo, nakon osam godina, umjetnik je osvrćući se na tragove koje je ostavio za sobom, lutajući nemirnim stazama stvaralačkih iskušenja, odlučio da sačini „presjek“ i sintetički obrazuje okvir slike u kojoj je smjestio decenijski rad, preispitivanja unutrašnjeg bića, intelektualno zrenje, novo shvatanje prostora i slike, i iznad svega odanost čistoj esenciji boje koja caruje na njegovim slikama. Mnoštvo slika u jednom okviru koji nema usmjerenje da rekvijemski zvuči nego nasuprot mističnom opraštanju i dalje slavi život sa širokim osmjehom na umjetnikovom licu.
Alehandro Hodorovski, čileansko – francuski pisac, scenarista, reditelj i glumac je zapisao sjajnu misao kojom kaže da je „slučajnost samo sofisticirani oblik sudbine“. Ako bi smo primijenili ovu misao na djelo Milovana Čikića, u potpunosti bi razumjeli metamorfoze koje su nastajale i nastaju u njegovom posvećenju pejzažu, kao jednoj od najzahtjevnijih i najtradicionalnijih slikarskih tema.
Rani radovi nas uvode u slikarevo majstorsko vladanje kompozicionim rješenjima, u kojima kroz njegovo analitičko posmatranje prirode, kroz sve njene transformacije izvlači suštinske likovno-vizuelne vrijednosti. Bojom gradi čvrstinu oblika uz visokokoncentrovano sadejstvo intimizma i tišine koja zna da ekstatično eruptira u karnevalsku melodijsku raskoš. Svaka slučajnost je u djelu tako sudbinski predodređena, probuđena i izvučena negdje iz slikareve podsvijeti, da baš u datom trenutku ostane trag i zapis na bjelini platna.
Ritmika elemenata koji se sklapaju i rasklapaju u borbi za dominaciju na otvorenoj areni prouzrokovali su stalno prisutne muzičke elemente u djelu i majstorstvu Milovana Čikića. Veliko i malo, blisko i udaljeno, sitno i krupno, tanko i debelo uspostavljaju skladne i harmonične pokrete i slika uvijek djeluje „živa“ i pulsira različitom metronomskom dinamikom.
Radeći decenijama u najzahtjevnijim tematskim pričama u kojima je mutirao tradicinalna shvatanja mrtve prirode i pejzaža, umjetnik je kroz borbu sa tradicijom i predrasudama uspio da izgradi prepoznatljiv rukopis, što je i najveći uspjeh kojem mnogi streme. Razvoj od uslovno klasično – formalne slike pejzaža i mrtve prirode, u sadejstvu sa stalnim praćenjem tokova novije umjetnosti i vlastitim nemirnim duhom, uveo ga je u polje „oslobođenog eksperimenta“ koji je iznova rađao novi kvalitet.
Pejzaž se tako preliva iz prepoznatljivih formi u apstrahovane mrlje, ali nikad dekonstruisane do te mjere da bi izgubile svoju čitljivost i znakovnu simbliku. Lirika je poveznica u kojem umjetnik ostvaruje bliski kontakt sa posmatračem i iz svakog djela isključuje bilo kakvu moguću naznaku agresivnosti ili želje da bude neshvaćeni avangardista. Njegov avangardizam leži u studioznoj primjeni i poštovanju elementarnih zakona slikarstva kojima dokazuje da je staro moguće pretočiti u novo, a da se ne uništi njegov organički sklop.
Rijetki su umjetnici koji su tako dugo stali vjerni očuvanju i poštovanju klasičnih vrijednosti slike. Iako se tehnički opredijelio za slikanje akrilom na platnu, Milovan Čikić je uspio da sačuva snagu i maestralnost kolora koji je vrhunski ujedinjen sa sigurnim crtežom. Koliko god apstrahovao forme, njegov crtež je uspio da sačuva armaturu slike, i da ne dozvoli da njeni gradivni elementi lebde i stvaraju mučnu i konfuznu atmosferu u oku posmatrača. Vrhunsko majstorstvo je ostvareno upravo u toj lakoći u međusobnom dijalogu elemenata unutar slike. Sve je ponekad skicozno, a čvrsto postavljeno bez ijednog suvišnog detalja.
Ako poredamo hronološki njegove radove dobićemo pravi dnevnički uvid kako je umjetnik našeg podneblja prišao na korak do bespredmetnosti, sigurno koračajući usmjerenjima i analizom viđenog, upravo onako kako su to radili utemeljivači modernog slikarstva – Stojan Ćelić i Pit Mondrijan ( od pejzaža do apstrakcije ). Za očekivati je da će Milovan Čikić uvesti pejzažno slikarstvo u sasvim novo vizuelno tumačenje za šta je već uspostavio očigledno čvrst temelj.
Presjeci i služe da u nekim trenucima umjetnik kroz reakciju publike i svoje autobiografsko preispitivanje valorizuje svoj dosadašnji rad na likovnoj pozornici. Oni nikako nisu stavljanje tačke na stvaralaštvo i življenje umjetnosti, nego bi ih prije mogli sagledati kao stvaralački intermeco u kojem umjetnik kao Šagal uzleće iznad svojih djela i iz neke druge perspektive sagledava svoje stvaralaštvo, život, vrijeme.
Iz tog razloga i ovaj skromni tekst nije završen. On ostaje otvoren sa slobodnim prostorom za nova djela, eksperimente i preispitivanje bogatog i nepresušnog stvaralačkog potencijala koji nosi umjetnik ovakvog profila.

Iskreno, mom prijatelju Čikiju,
Dr Siniša Vidaković

 

MILOVAN ČIKIĆ – akademski slikar, rođen, 13.1.1962. godine u selu Grbavci, Opština/grad Gradiška. Završio srednju umjetničku školu ,,Bogdan Šuput,, u Novom Sadu. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi mr. Radoslava Tadića.
Samostalno izlagao deset puta u Banja Luci, Prijedoru, Novom Gradu, Laktašima, Srpcu i Gradišci. Grupno izlagao više puta u Republici Srpskoj, Srbiji i Italiji.
Učesnik mnogobrojnih likovnih kolonija; LEK Bardača, Lasta Laktaši, Rakani Novi Grad,
Pale, Trebinje, Bijeljina, Doboj, LK Sava Brčko, LK Ozren, LK Šibovi i LK Gradiška.
Učesnik međunarodne likovne kolonije ,,Đurđevi Stupovi,, u Srbiji, kao i najstarije likovne kolonije na Balkanu ,,Sićevo,, 2021. godine.
Dobitnik nagrade za slikarstvo iz fondacije ,,Milić od Mačve,,.
Autor grba Grada Gradiške, koji je u upotrebi od 1994. godine. Osnivač i rukovodilac
likovne kolonije u Gradišci u proteklih 19 godina.
Osnivač i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Grada Gradiška. Član Umjetničkog
savjeta likovne kolonije ,,Lasta,, Laktaši.
Zaposlen u JU OŠ ,,Vasa Čubrilović,, u Gradišci, kao likovni pedagog.

JU BANSKI DVOR – KULTURNI CENTAR