Ljubiša Savanović za “Glas Srpske”: Dok pametniji budu popuštali imaćemo nesrećan kraj

Ovo je predstava koja ima duha i šarma, nekog “banjalučkog štiha” koji publika prepoznaje, kao i likove koje igramo i koji su postavljeni veoma duhovito. Pored njihovih mana oni su dragi publici. Naravno, predstava ne bi imala težinu da smo se zadržali samo na tome nego ima taj nesrećan kraj koji upozorava i zbog kojeg publika odlazi s knedlom u grlu.

izvor: GLAS SRPSKE

Kazao je to glumac Ljubiša Savanović u razgovoru za “Glas Srpske” govoreći o predstavi “Celo telo tu me boli” koja će sutra od 20 časova biti izvedena 150. put u Gradskom pozorištu “Jazavac”. Ovaj komad rađen je u režiji Nikole Kolje Pejakovića, a sa Savanovićem glume Nikolina Friganović i Velimir Blanić.

– Dok pametniji budu popuštali i povlačili se imaćemo takve krajeve svuda oko nas. Ova predstava, kao i mi glumci koji igramo u njoj, nailazili smo i na razne osude jer je smatrana estradnom, jeftinom, bulevarskom u najpogrdnijem smislu te riječi, ali to je samo govorilo koliko su ti koji su osuđivali promašili poentu čitave priče – dodao je on.

“Celo telo tu me boli” prva režija Nikole Pejakovića u Gradskom pozorištu “Jazavac”

GLAS: S obzirom da je ovo 150. izvođenje kako iz ove perspektive gledate na početak rada na ovom komadu, jeste li očekivali da će ona biti igrana ovoliko godina?

SAVANOVIĆ: “Celo telo tu me boli” jeste prva režija Nikole Pejakovića u Gradskom pozorištu “Jazavac”. Saradnju smo počeli u Narodnom pozorištu RS na predstavi “Gospođa Olga” i nakon toga sam mnogo radio s Koljom. U međuvremenu, dobio sam poziv da, koliko mogu, pomognem u radu “Jazavca” i pozvao Nikolu da radi u “Jazavcu”. Da budem iskren, nisam od početka razumio šta Kolja hoće, a kad sam razumio nisam bio siguran da ćemo uspjeti, ali moje povjerenje u njega je bilo bezgranično i uskočio sam u taj voz zajedno s Nikolinom i Veljom i evo nas na 150. izvođenju predstave koja je postala zaštitni znak “Jazavca”.

Celo telo tu me boli @ GP Jazavac

GLAS: Koliko lokalna tematika ove predstave prevazilazi granice s obzirom da ste imali gostovanja izvan Republike Srpske?

SAVANOVIĆ: Nismo imali problem s razumijevanjem predstave od strane publike gdje god smo je igrali. Svijet se globalno poklanja čudacima i ludacima, vode nas neke persone koje prije izgledaju spremne za ozbiljne psihijatrijske preglede, nego za javnu scenu tako da su naši likovi još blago obojeni u odnosu na ove. Svuda je slična muka pritisla.

GLAS: Je li nam zaista smijeh jedini izlaz iz svakodnevice u kojoj vladaju glupost i bahatluk?

SAVANOVIĆ: Humor je odgovor na taj rigidni i hladni svijet koji nema odgovor na njega, jer ne zna da se šali i smije. Posebno ne na svoj račun. Glupost je postala model ponašanja i opšteprihvaćena je. Teško je boriti se s njom i ta borba zahtijeva strpljenje i snagu, ali drugog izbora nema.

GLAS: Postoje li neke anegdote u radu s Nikolinom Friganović, Velimirom Blanićem i Nikolom Pejakovićem koje možete podijeliti s nama?

SAVANOVIĆ: Svaka proba je bila anegdota, svako igranje je posebno i prošli smo mnogo divnih trenutaka zajedno i u Banjaluci i na putovanjima. U komadu ima jedna rečenica koja glasi: “Sve go seljak vlada ovim gradom!” koja, kao i sve drugo, kad se izvuče iz konteksta predstave može da se zloupotrijebi. Kad je predstava premijerno izvedena optuženi smo od ljudi iz tadašnje gradske vlasti da radimo za opoziciju, što je naravno, bilo van pameti. Kad se promijenila gradska vlast neki od novih gradskih funkcionera su prvi put došli na predstavu i optužili su nas za isto. Nažalost, i to govori koliko je predstava pogodila tamo gdje treba i objašnjava svoju popularnost među publikom. Želio bih da zahvalim našoj publici prije svega što je s nama ovih osam godina, autorskom timu predstave, kao i Anji Ilić koja je jedno vrijeme igrala u predstavi ulogu Stane Banane i svima koji su nam pomogli na ovoj i drugim predstavama “Jazavca”.

Potrebni dobri komadi

GLAS: Da li nam je potrebno više ovakvih komada koji će nas nasmijati, a u isto vrijeme i natjerati da se zamislimo nad svijetom u kojem živimo?

SAVANOVIĆ: Potrebno nam je više dobrih komada. Komada za koje postoji razlog zbog kojeg se postavljaju na scenu i bitno je da ih rade ljudi koji znaju i imaju šta da kažu.