Featured
Narodno pozorište RS, Narodno pozorište Republike Srpske, NPRS
Devedesetih godina prošlog veka bili smo svedoci značajne pojave u ruskoj dramaturgiji, koju su pozorišni teoretičari nazvali nova ruska drama. Brojna dramska dela iz tog perioda stizala su na repertoare pozorišta širom planete. Dramski tekstovi Aleksandra Galina, Ljudmile Razumovske, Ljudmile Petruševske, Sergeja Kokovkina, Nikolaja Koljade, Alekseja Šipenka, Olega Bogajeva, Olge Muhine i brojnih drugih autora za svoju dominantnu temu imaju bedu u tranziciji, započetoj takozvanom perestrojkom. Kod gotovo svih pomenutih autora (anti) junaci su sa dna društvene lestvice i niko im, kao ni nama, nije rekao šta ih čeka u tim turbulentnim danima i godinama promene sveta i društvenog konteksta u kome se dešavaju njihovi mali životi.
Aleksandra Galina, međutim, interesuje ne samo beda do koje su stigli i u kojoj svoje snove pokušavaju da ostvare naši savremeni poniženi i uvređeni, već, pre svega, oni koji su na talasu tih tektonskih društvenih promena postali uspešni, važni i uvaženi članovi jedne nove klase (kaste) novih bogataša i koji su za svoj vrtoglavi uspon morali da plate strašnu cenu svoga socijalnog uzdizanja.
Gubitak ljudskog lica, metaforično shvaćeno, jedna je od valuta kojom se, po pravilu, ta cena plaća. Međutim, kada je reč o junacima komedije „Lice“ Aleksandra Galina, ta se cena za trgovinu i gubitak ljudskosti plaća i doslovno. A kako bi i moglo drugačije?!…
Takva univerzalna situacija, svojstvena svim post-moralnim društvima, čini ovaj komad ne samo moskovskim i ruskim, već i našim. Ne znamo kako će se završiti ta priča i da li ćemo se ikada više moći iskupiti za sveopšte, ljudsko posrnuće u koje smo ogrezli obožavajući portret Bendžamina Frenklina na novčanici od 100 dolara… Svoja ljudska lica smo nemilice trošili i, izgleda, potrošili. A novih resursa, za sada, nema na vidiku.